MOGU LETJETI :)

U predvečerje današnjeg dana susretoh djevojčice koje lete :) da letjele su :) u svojoj mašti i mašući rukama posrčući po livadici iza zgrade! I sjetih se :) pa da i ja sam mogla letjeti isto kao one sada, ali ne "poletjeh" da komšije ne bi pomislile kako sam povilenila, ali čim sam ušla u stan :) e tu je druga priča već letim i čekam subotnje popodne kad cu aBd na livadi djetinjstva letjeti do mile volje. Ali ono što je najbitnije danas je to što su mi djevojčice koje lete izmamile veliki :D i uljepšale dan! Hvala vam male letačice :)

PS. O vikendu i ljepotama mjesta gdje sam odrasla malo više ću pisati naredne sedmice!

TUTORIJALI NA JEDNOM MJESTU

Lutajući danas netom slučajno naiđoh na sljedeće linkove, i ne odoljeh a da ih ne podijelim sa vama.
Tutorijali i uputstva za šivenje zimskih stvarčica
Tutorijali i uputstva za šivenje ljetnih stvarčica
Jednostavne handmade ideje za vjenčanja 
Jednostavni handmade pokloni 
Ideje za Valentinovo
Ideje za Uskrs
Ideje za praznike
Izrada prazničnih ukrasa
Jesenji ukrasi i sitnice
Reciklaža i slično
Etikete i slične sitnice za printanje

DOZIVAM PROLJEĆE....

Zima je baš odužila u mojim krajevima, ali hvala Bogu poslije svega ugrijalo je i sunce i otjeralo tu staru goropadnicu.  Sa suncem i moje raspoloženje se mnogo popravilo, ali uhvatio me i proljetni umor.  Međutim  bez obzira na pospanost, tromost i bezvoljnost okrenula sam se radu, i iz tog razloga me nije dugo bilo ovdje.

Od prošlog puta kad sam pisala uradila sam dvije haljine, jedan pončo i mnogo drugih sitnica kao što su broševi, prstenčići i sl. U večerašnjem postu ću Vam predstaviti te sitnice, a o haljinama neki drugi put.
Ali prije svih drugih sitnica, želim da vam pokažem svoju prvo urađenu maramu za dojenje, urađenu za moju najdražu i jedinu sestricu. Naime, nedavno sam postala tetka, i osim stvarčica koje sam pripremila za bebanu, željela sam uraditi nešto i za svoju sestricu :)  Tako je nastala ova marama!

 

Inače marama za dojenje je jedna od neophodnih stvari ukoliko se ne osjećate ugodno dojiti u javnosti ili se jednostavno želite zaštititi od neželjenih pogleda. Marama je urađena od 100% pamuka i u gornjem dijelu je ojačana što fiksira otvor koji omogućava pogled na svoje čedo.

A ovu sitnicu sam pripremila za našu dragu mrvicu :)

 

 Ovaj cvjetić je bio samo u dijelu kolekcije pri prizivanju proljeća. Svim ovim cvjetovima željela sam da uljepšam ove sive i tmurne dane.

 Moji cvjetiću su raznoliki i raznolike su i tehnike rada. A ukoliko i vi želite da napravite neke za sebe možete pogledati ove jednostavne tutorijale ovdje i ovdje.

Kako će nam sada ruke češće biti van rukavica možete ih ukrasiti efektnim prstenjem.

 Uvijek Vam se po torbi raspu sitnice kao što su balzam za usne, olovčica, žvake i slično.... Zanimljivo i efektno rješenje za to je veoma moderan i osoben Mesh neseser. 

Veoma lako možete i vi napraviti nešto slično. Iz iskustva znam da je nekako najteže prišti rajfešlus, ali upute o tome imate ovdje.

Iako imam svoju teoriju o 8. Martu, a to je da ga ne slavim, jer sam ja žena i imam svoja prava i ostalih 364 dana u godini, a ne samo za ovaj simboličan dan. Zbog toga su me još davno prozvali zahtjevnom jer svaki dan želim pažnju, želim spontane poklone(i ukoliko ih nema sama ih spomenem), pa makar bila i neka čokoladica ili nešto slično, radujem se svakom danu koji se budim kao žena, i volim što sam žena svaki dan u godini, a ne samo taj jedan. Ali kako se 8. Mart uglavnom slavi u mojoj okolini, željela sam majci svog divnog supruga pokloniti nešto unikatno, originalno i nadasve lijepo napravila sam sljedeće...

Ovaj ukras je napravljen od polimerne gline, mesingane žičice, kamenja sa Jadrana i posudice od svijeće. Odvojila sam večer pred 8. u radu, a sutradan je poklon oduševio. I zaista i ja smatram da mi je ovo jedno od najljepših drvca, čak mi ga je bilo žao odnijeti na poklon, ali... U planu imam još ovakvih, pa bit će još sličica.

I još za kraj kako sam obećala i dogovorila se sa nekim blogericama slijedi rekapitulacija za februar. U februaru sam nešto bila slabijeg zdravstvenog stanja i dosta često sam hodala po klinikama i pretraživanjima. Shvatila sam zaista da ne treba uvijek slušati ljude koji loše govore o medicinskom osoblju na Kliničkom Centru Univerziteta u Sarajevu, jer sam ja u sklopu pretraga obišla 3 klinike KCUS-a i zaista na svakoj naišla na veoma ljubazno osoblje koje se zaista potrudilo oko mene. Tako da sve pohvale idu za osoblje KCUS-a!!!
Još jednu stvar sam spoznala u februaru, a to je da ma koliko željeli biti iskreni u odnosu sa određenim ljudima nikada to ne trebamo uraditi i biti iskreni do kraja. Barem trebamo prešutiti dio istine. Jer mnogi ma koliko se kleli da žele da čuju samo istinu i da govore samo istinu, nisu u osnovi takvi, niti će govoriti samo istinu, a kad im je sam kažeš, neće ti odmah pokazati svoje emocije o tome, ali će zasigurno imati rezervu prema tebi zbog izrečenog.
Toliko za sada od mene, do sljedećeg pisanja, a vi ako ste voljne pišite mi o tome kako i šta vi volite poklanjati i dobijati, naovisno o prilici.

I još da napomenem sve sitnice koje poželite iz Mesh asortimana možete naći i poručiti na našoj stranici Mesh Unikati.

SVEGA PO MALO...

Ovih dana u Sarajevu nam je zaista lijepo... snijeg nam je napadao oko 110 cm, proglašeno je stanje vremenske nepogode, i samim tim i vanredno je stanje...
Sinoć u 1 h dok smo kroz prozor gledali kako pada snijeg cerekali smo se nas dvoje kao ludi i govorili kako ujutro nećemo vidjeti susjednu zgradu koliko će napadati...  A jutros, pa to zaista nije bilo daleko od istine, kako živimo u prizemlju zgrade i imamo izlaz u baštu, snijeg nam je zatrpao izlaz i čak je premašio visinu gelendera. Bas je bilo veselo za vidjeti, i da još uvijek smo mogli vidjeti susjednu zgradu, pomislih dobro je :)

E sad kako je vikend odlučih da ću nam praviti  „kljukušu“ za doručak, ali nemam praška za pecivo, a moj dragi kako uživa u tom tako običnom jelu odmah se spremi i krenu u obližnju prodavnicu po prašak sa doskočicom „Sad kad se u prodavnici pojavim sa lopatom...“. I naravno do prodavnice je krenuo potpuno spreman gojzerice, gležnjevi ... sreća pa često puta planinarimo i imamo opremu za zimske uvjete.
Naravno uz prašak za pecivo je trebao i hljeb donijeti, ali vratio se samo sa praškom, hranom za mačka i narandžama. Kaže teta u prodavnici ga je blijedo gledala, jer svi ostali kupuju brašno, kvasac, i osnovne namirnice... Ha ha kako sam se samo ismijala, teta ne zna da mi baš volimo domaće kifle i domaća peciva, i stoga uvijek u kući imamo vreću brašna i teglicu kvasca....
I naravno kako se vratio bez hljeba, uslijedilo je ovo....



A zatim je uslijedila jedna jutarnja :)

Kako našu radnu sobu imam namjeru redekorirati  i reorganizirati  nedavno naletjeh na ovu veoma zanimljivu sličicu. Ovakav jedan slika/sto bi mi baš dobro došao za krojenje u našoj maloj radnoj sobi.

Nedavno sam naletjela i na zanimljive stvari kako možemo nešto reciklirati, pa su me se dojmile ove sličice...

Ovo je urađeno od pregorjelih staklenih sijalica, ma fantastično i baš dekorativno.

Zatim reciklaža PVC boca... Gornji dio PVC-a možete iskoristiti za ovakve stvarčice, baš je fora...

A donji dio PVC boce za ove prekrasne leptiriće koje je veoma lako izraditi zajedno sa djecom.

A evo vam i jedan šablon leptirića, i ako želite i vi sami možete pronaći veoma zanimljivih šablona leptira na netu...

 

I ovi slatki cvjetići na prozoru su napravljeni od dna PVC bočica.

 Evo  i načina kako upotrijebiti stare CD-ove i imati stalak za naušnice...

 

Ali iskreno ovaj stalak za naušnice mi je mnogo zanimljiviji od prethodnog.

Cekeruša me inspirirala da napišem i rekapitulaciju za prethodni mjesec, pa idemo:
-    U decembru sam započela rad na novom poslu, a u januaru je to postao i zvanično prvi mjesec mog rada
-    Drago mi je što sam svladala osnove rada novog posla i na ocjenjivanju našeg snalaženja i rada dobila 10 :) he he i što sam pronašla divne kolege
-    Također u januaru sam uživala sa svim divnim i nesebičnim ženama okupljenim oko Dar fondacije i oko Zimskog Dar Bazara na kom sam i učestvovala
-    Zatim tu su još započeli neki pregovori za handmade projekte(i nadam se da će to biti nešto baš super, ali o tome još ne želim da pišem)
-    Zaista sam uživala kao malo dijete u snijegu koji je još ranije pao na planinama
E sad ono što nisam uradila i stavljam ga i ovdje da mi bude samo podsjetnik da to moram i da više ne otežem, pa reći ću samo ZAVRŠNI RAD,  i zaista mi je žao što u ovom prethodnom mjesecu nisam imala i malo više vremena za moje handmade stvarčice.


Ali kako je februar mjesec u kojem se slavi ljubav evo još jedna sličica za koju ne treba nikakav opis :)

ZIMA, HLADNOĆA, VUNA, PLETIVO....

Nekad prošle zime sam poželjela da naučim plesti, i moj prvi rad je bio šal za supruga. Poželjeo je šal po uzoru na jedan koji mu je veoma ostario (vukao je porijeklo još iz ex Yu) i nije bio više upotrebljiv, a bio je industrijske proizvodnje. Meni se učinio veoma zanimljiv i poprilično  jednostavan, te sam  odlučila da ću da ga ispletem.  Zamolila sam mamu da mi pokaže kako se plete, i to je učinila... 
Šal  je ustvari unisex jer je primjenljiv i kao muški i kao ženski modni i praktični dodatak u zimskim danima.

Šal na suprugu je primjetio njegov brat i zaista mu se svidjeo, ne znajući da sam ja to isplela, pitao ga je  gdje je kupio šal, a ovaj mu je nonšalantno odgovorio da to nema da se kupio, što je brata još više zaintrigiralo, a kako mu brat nije odgovorio, jedan dan se pojavio na našim vratima da mene pita gdje smo mi to kupili šal jer je on pregledao sve prodavnice sportske i muške odjeće, nije našao nešto slično...

Naravno ja sam mu odgovorila da to nije kupljen šal, već da sam ga sama izradila.... i tu je nastao veliki :D
„Super, želim i ja jedan u maslinasto zelenoj boji“.
I naravno tu je maslinasto zeleni šal za dragog i jedinog djevera, još uvijek nije završen, s obzirom na moje radne i druge obaveze, ali za koji dan moći će ponosno da se šeta sa šalom :)

A za sve one koje nemaju nekog ko im može pokazati kako se plete, možete naučiti i preko videa. Ovdje i ovdje vam je objašnjenje kako započeti neki pleteni predmet, zatim bodovi, i na kraju završavanje pletiva...
Toliko od mene za danas, a uskoro ću da postavim još linkova i tutorijala za izradu mnogo zanimljivih stvarčica...
A sada odoh da pripremam još nekih sitnica za sutrašnji Bazar.
Bazar se održava svake nedjelje u City Sport Caffe-u(bivši Body gard) u ulici Ferhadija, preko puta slastičarne Egipat, pa bujrum svima onima koji žele da pogledaju Mesh sitnice, ili stvarčice drugih handmade autora. Svake nedjelje možete pogledati radove 20 različitih izlagača, i naravno kupiti poneku sitnicu, obradovati nekoga ili moćda poručiti nešto zanimljivo. Dodjite da se družimo, i naravno ulaz je besplatan!!!

RASTANCI...

Život nam je takav, uvijek jedni odlaze drugi dolaze ... Danas nisam baš posebno raspoložena, ispratila sam sestru (prijateljicu/kumu) na dalek put, i ko zna kad ćemo ponovo da se vidimo...
Odlazi sa suprugom da živi u drugoj državi, i sretna sam zbog toga, ali opet s druge strane sam tužna jer nema više naših dugotrajnih ispijanja kahve na terasama što gradskih kafića što naših privatnih terasa, balkona, bašti...  Nema više tako čestih viđanja, nema toga da kad krenem na posao ili s posla svratim do nje samo da vidim šta ima i šta taj dan radi, nema više toga da ona ide u šoping i navrati do mene da mi pokaže šta je to sve kupila... Nema ... Uh, ako nastavim ovako  nabrajati znam da neću moći zaustaviti suze... I ne želim da se sjećam šta to svega neće biti...
Ali želim da mislim na ono lijepo što smo provele zajedno a to su naši zajednički izlasci, naše prve ljubavi, naši strahovi vezani za studentski život i fakultetske dane, naša podrška jedna drugoj u ma kojoj životnoj situaciji, na naše sitne i drage tajne koje niko nikad saznati neće osim nas dvije i Onoga koji sve vidi i čuje...

 I zato držim crvenu mašnicu iznad svog compa da me uvijek nasmije kad je vidim i pomislim da joj je tamo gdje ide lijepo, jer pravi prijatelj ma gdje bio je upravo to PRAVI PRIJATELJ.
A zašto crvena mašna, nadam se da ćete skontati iz sljedećih slika:

U oktobru prošle godine znala sam da moja sestrica seli, i bila je veoma nervozna, pomalo tužna i šta sve ne... A ja, pa nisam se osjećala nimalo manje tužnom nego ona ali željela sam napraviti nešto po čemu će se sjećati da zauvijek ima prijatelja pored sebe....

Organizirala sam mali izlet pored rijeke u našem naselju... Pripremila sve i samo je pozvala da dođe... a kako nam je bilo neka to slike govore...

 Njena mašnica :))))

Sa muffinima, njami :D

 Jedna veoma brza djevojčica  prolaznica nam je umalo otela ove balone, ali dali smo joj slatkiše pa je odustala.

 Imale smo i jednu slatkicu koja je uživala na pikniku sa nama.

 I baš smo željele da napravimo ovakvu sliku :) Plava i crvena mašnica...

Portret za dugo sjećanje.... 

A da crvena mašnica, pa sve smo imale po jednu namjenski napravljenu za dugo sjećanje...
Naravno prolaznici su nas čudno gledali dok smo se smijale i uživale u našim razgovorima sjedeći na travi.
I za kraj jedna pjesma u kojoj se nas mnogo može naći....

DAR BAZAR

Nedjelja je protekla u zaista lijepom druženju sa divnim ženama i divnom organizatoricom Dar Bazara Merjem Muharemović. O ovom divnom insanu imam samo riječi hvale...
Zaista je divno vidjeti sve te jake i hrabre žene koje se bore sa životnim nedaćama i u ovim teškim i kriznim vremenima rade nešto lijepo i doprinose svojim kućnim budžetima. Lijepo je vidjeti taj jaki duh i to što na Dar Bazar sve dolazimo sa istim ciljem, a to je prije svega lijepo i ugodno druženje, razmjena ideja i savjeta o izradi raznih ukrasnih i odjevnih predmeta. Eh da sad ne budem nepravedna i ne spomenem i još  da na našim Bazarima učestvuju i muškarci, neki izlažu svoje radove, a neki su tu kao podrška suprugama. Zaista mi je drago da mogu biti dio ovako jedne pozitivne stvari koja se dešava u našem gradu, i koja pretenduje da preraste u zaista nešto veće i dugotrajnije.
Mesh je ovaj put predstavio dio svoje pletene kolekcije, i nešto asesoara kao što su broševi, ogrlice u obliku sova i nešto u romantičnom stilu, kao i naušnice sovice i kućice.  Također bile su tu i kozmetičke torbice za put i slično.
Evo par slikica našeg kutka na Bazaru.

Također svi koji se žele učestvovati na Dar Bazaru detalje o prijavi mogu naći ovdje.


Pošto smo odnedavno u svoj asortiman uvrstili i pleteninu, evo par slikica pletenih stvari za odrasle i dječicu.

 Udobna kapica sa mašnicom :)

Topla zimska kapa koja veoma dobro štiti uši.

Ovratnik sa veoma efektnim dugmićima. 

 Kompletići za bebe do 6 mjeseci.

Kompletić za djevojčice (4-5 god.) 

                                                          Baby kompletić za dječaka.

Eh jos jedna stvar našu detaljniju ponudu možete pogledati na FB stranici Mesh Unikati!

ZIMSKA HALJINA

Opet me nije bilo poprilično dugo, ali to je samo značilo da sam opet u nekom poslu, a ne da ne želim pisati :/ Svašta nešto se radilo posljednjih dana, malo se šilo, malo pravilo nekih drugih sitnica, bilo na Bazaru, sabirali se i oduzimali dojmovi godine na isteku, započeli neki novi poslovi, neki novi projekti za koje treba mnogo truda da bi se održali, i tako slično. Ali evo da ne bude da ništa ne objavljujem :) Ovu haljinu sam radila za jednu veoma dragu djevojčicu. Inače nije znala šta bi tačno od materijala,imala je neku viziju, ali... To je neka vrsta debljeg somota, pa su je ukućani zezali kako je to materijal za namještaj... Naravno uvjerila sam je da od tog materijala može ispasti veoma lijepa haljina jer sam to tako vidjela i zamislila, i naravno skica je urađena u dogovoru sa njom.... Tako da ovdje možete vidjeti cjelokupan rezultat... Ali što je najbitnije djevočica iz ove priče je veoma zadovoljna, i vjerovatno već traži novu boju i materijal koji ćemo raditi...