U predvečerje današnjeg dana susretoh djevojčice koje lete :) da letjele su :) u svojoj mašti i mašući rukama posrčući po livadici iza zgrade! I sjetih se :) pa da i ja sam mogla letjeti isto kao one sada, ali ne "poletjeh" da komšije ne bi pomislile kako sam povilenila, ali čim sam ušla u stan :) e tu je druga priča već letim i čekam subotnje popodne kad cu aBd na livadi djetinjstva letjeti do mile volje. Ali ono što je najbitnije danas je to što su mi djevojčice koje lete izmamile veliki :D i uljepšale dan! Hvala vam male letačice :)
PS. O vikendu i ljepotama mjesta gdje sam odrasla malo više ću pisati naredne sedmice!
