UCILA SAM LJUBAV

Nisam vam dovoljno dala vremena ni da me upoznate, a već sam nestala iz blogosfere. Ni sama nisam mogla pretpostaviti da će tako biti kada sam počinjala sa ovim projektom zvani blog.

Šta sam radila posljednjih nekoliko mjeseci, zapravo godinu dana???? O Bože zar ima toliko...

Međutim, desile su se tolike promjene u mom malom svjetu, da se sve okrenulo naopačke i naglavačke.

Taman kad sam počela da budem aktivna u ovom imaginarnom web svijetu na poslu se desila promjena, postala sam team leader ureda u svojoj kompaniji. Dok sam se navikla i privikla na nove obaveze na poslu došlo je ljeto i godišnji odmori.

Eh onda novi projekat u životu jedan od najdražih i najljepših... ali malo kasnije o tome.

Od septembra prošle godine stan nisam pospremala haman nikako, radili su to drugi uglavnom.

Kuhanje je isto bilo na nuli. Ako mužek ili mame šta skuhaju dobro i jeste.

Posao je bio glavni, hobiji su bili sa strane, ali ne mogu reći da se nije radilo, nastajale su ogrlice narukvice i slično...

Hodala sam po planinama i izletištima kako bi bila sto više na svježem zraku, gradska dešavanja sam redovno zaobilazila.

“Shopping” se obavljao usputno i to baš kad se moralo.

Osim posla, spavala sam, izležavala se, šetala, čitala o onome što me baš tada zanimalo, jela šta se prohtije i samo rasla :) O da ne u visinu jer zaboga prestara sam za to, zapravo rastao je moj stomak i jedno malo biće u njemu :)

Zapravo tih devet mjeseci sam uzivala u svakom momentu uključujući i sve one čudne, ponekad nesnošljive i naporne dane. Učila sam se strpljivošću, učila da volim ono što je dio mene i što raste u meni, učila kako da se nosim sa nervozom i promjenama uzrokovanim mojim novim stanjem.

Otkrivala sam mnogo stvari u sebi za koje nisam znala ni da postoje, jedna od njih je sabur.

Pronasla sam jednostavnost u svakodnevnom životu.

Odlučila da sve stvari koje me nepotrebno nerviraju eliminiram iz svojih misli, i zaista mi je uspjelo.

Podsjećala se na prave prioritete i to koliko su sitne ljutnje nevažne i nebitne. I to koliko volim ljude koji su mi prijatelji (koje mogu zaista tako nazvati i oslonuti se na njih u svakom trenutku svog života), također naučila da mišljenja onih koji su mi nebitni su zaista samo to – nebitna.

Malo biće koje je raslo u meni me natjeralo da razmišljam o svemu tome, ono me naučilo da spoznam i drugačiju ljubav od one koju sam dosad naučila.

To malo biće danas ima 3.5 mjeseca i dalje me uči ljubavi i saburu, neprospavanu noć kupuje samo jednim osmijehom, a ja pravi bleso po tom pitanju...

Voljela bih da češće da pisem ali ne smijem ništa obećati, pored moje malene ljubavi, ponovo sam se vratila na posao, doduse moj posao se obavlja od kuće, ali opet je full time i obavezna sam ispoštovati sve zadate rokove, paziti na svoje čedo, iako imam nana servis, ali opet treba sve uskladiti. Tako da čim budem mogla pisat ću ponovo.

Eto tako, do narednog bloganja.

MOGU LETJETI :)

U predvečerje današnjeg dana susretoh djevojčice koje lete :) da letjele su :) u svojoj mašti i mašući rukama posrčući po livadici iza zgrade! I sjetih se :) pa da i ja sam mogla letjeti isto kao one sada, ali ne "poletjeh" da komšije ne bi pomislile kako sam povilenila, ali čim sam ušla u stan :) e tu je druga priča već letim i čekam subotnje popodne kad cu aBd na livadi djetinjstva letjeti do mile volje. Ali ono što je najbitnije danas je to što su mi djevojčice koje lete izmamile veliki :D i uljepšale dan! Hvala vam male letačice :)

PS. O vikendu i ljepotama mjesta gdje sam odrasla malo više ću pisati naredne sedmice!

TUTORIJALI NA JEDNOM MJESTU

Lutajući danas netom slučajno naiđoh na sljedeće linkove, i ne odoljeh a da ih ne podijelim sa vama.
Tutorijali i uputstva za šivenje zimskih stvarčica
Tutorijali i uputstva za šivenje ljetnih stvarčica
Jednostavne handmade ideje za vjenčanja 
Jednostavni handmade pokloni 
Ideje za Valentinovo
Ideje za Uskrs
Ideje za praznike
Izrada prazničnih ukrasa
Jesenji ukrasi i sitnice
Reciklaža i slično
Etikete i slične sitnice za printanje

DOZIVAM PROLJEĆE....

Zima je baš odužila u mojim krajevima, ali hvala Bogu poslije svega ugrijalo je i sunce i otjeralo tu staru goropadnicu.  Sa suncem i moje raspoloženje se mnogo popravilo, ali uhvatio me i proljetni umor.  Međutim  bez obzira na pospanost, tromost i bezvoljnost okrenula sam se radu, i iz tog razloga me nije dugo bilo ovdje.

Od prošlog puta kad sam pisala uradila sam dvije haljine, jedan pončo i mnogo drugih sitnica kao što su broševi, prstenčići i sl. U večerašnjem postu ću Vam predstaviti te sitnice, a o haljinama neki drugi put.
Ali prije svih drugih sitnica, želim da vam pokažem svoju prvo urađenu maramu za dojenje, urađenu za moju najdražu i jedinu sestricu. Naime, nedavno sam postala tetka, i osim stvarčica koje sam pripremila za bebanu, željela sam uraditi nešto i za svoju sestricu :)  Tako je nastala ova marama!

 

Inače marama za dojenje je jedna od neophodnih stvari ukoliko se ne osjećate ugodno dojiti u javnosti ili se jednostavno želite zaštititi od neželjenih pogleda. Marama je urađena od 100% pamuka i u gornjem dijelu je ojačana što fiksira otvor koji omogućava pogled na svoje čedo.

A ovu sitnicu sam pripremila za našu dragu mrvicu :)

 

 Ovaj cvjetić je bio samo u dijelu kolekcije pri prizivanju proljeća. Svim ovim cvjetovima željela sam da uljepšam ove sive i tmurne dane.

 Moji cvjetiću su raznoliki i raznolike su i tehnike rada. A ukoliko i vi želite da napravite neke za sebe možete pogledati ove jednostavne tutorijale ovdje i ovdje.

Kako će nam sada ruke češće biti van rukavica možete ih ukrasiti efektnim prstenjem.

 Uvijek Vam se po torbi raspu sitnice kao što su balzam za usne, olovčica, žvake i slično.... Zanimljivo i efektno rješenje za to je veoma moderan i osoben Mesh neseser. 

Veoma lako možete i vi napraviti nešto slično. Iz iskustva znam da je nekako najteže prišti rajfešlus, ali upute o tome imate ovdje.

Iako imam svoju teoriju o 8. Martu, a to je da ga ne slavim, jer sam ja žena i imam svoja prava i ostalih 364 dana u godini, a ne samo za ovaj simboličan dan. Zbog toga su me još davno prozvali zahtjevnom jer svaki dan želim pažnju, želim spontane poklone(i ukoliko ih nema sama ih spomenem), pa makar bila i neka čokoladica ili nešto slično, radujem se svakom danu koji se budim kao žena, i volim što sam žena svaki dan u godini, a ne samo taj jedan. Ali kako se 8. Mart uglavnom slavi u mojoj okolini, željela sam majci svog divnog supruga pokloniti nešto unikatno, originalno i nadasve lijepo napravila sam sljedeće...

Ovaj ukras je napravljen od polimerne gline, mesingane žičice, kamenja sa Jadrana i posudice od svijeće. Odvojila sam večer pred 8. u radu, a sutradan je poklon oduševio. I zaista i ja smatram da mi je ovo jedno od najljepših drvca, čak mi ga je bilo žao odnijeti na poklon, ali... U planu imam još ovakvih, pa bit će još sličica.

I još za kraj kako sam obećala i dogovorila se sa nekim blogericama slijedi rekapitulacija za februar. U februaru sam nešto bila slabijeg zdravstvenog stanja i dosta često sam hodala po klinikama i pretraživanjima. Shvatila sam zaista da ne treba uvijek slušati ljude koji loše govore o medicinskom osoblju na Kliničkom Centru Univerziteta u Sarajevu, jer sam ja u sklopu pretraga obišla 3 klinike KCUS-a i zaista na svakoj naišla na veoma ljubazno osoblje koje se zaista potrudilo oko mene. Tako da sve pohvale idu za osoblje KCUS-a!!!
Još jednu stvar sam spoznala u februaru, a to je da ma koliko željeli biti iskreni u odnosu sa određenim ljudima nikada to ne trebamo uraditi i biti iskreni do kraja. Barem trebamo prešutiti dio istine. Jer mnogi ma koliko se kleli da žele da čuju samo istinu i da govore samo istinu, nisu u osnovi takvi, niti će govoriti samo istinu, a kad im je sam kažeš, neće ti odmah pokazati svoje emocije o tome, ali će zasigurno imati rezervu prema tebi zbog izrečenog.
Toliko za sada od mene, do sljedećeg pisanja, a vi ako ste voljne pišite mi o tome kako i šta vi volite poklanjati i dobijati, naovisno o prilici.

I još da napomenem sve sitnice koje poželite iz Mesh asortimana možete naći i poručiti na našoj stranici Mesh Unikati.

SVEGA PO MALO...

Ovih dana u Sarajevu nam je zaista lijepo... snijeg nam je napadao oko 110 cm, proglašeno je stanje vremenske nepogode, i samim tim i vanredno je stanje...
Sinoć u 1 h dok smo kroz prozor gledali kako pada snijeg cerekali smo se nas dvoje kao ludi i govorili kako ujutro nećemo vidjeti susjednu zgradu koliko će napadati...  A jutros, pa to zaista nije bilo daleko od istine, kako živimo u prizemlju zgrade i imamo izlaz u baštu, snijeg nam je zatrpao izlaz i čak je premašio visinu gelendera. Bas je bilo veselo za vidjeti, i da još uvijek smo mogli vidjeti susjednu zgradu, pomislih dobro je :)

E sad kako je vikend odlučih da ću nam praviti  „kljukušu“ za doručak, ali nemam praška za pecivo, a moj dragi kako uživa u tom tako običnom jelu odmah se spremi i krenu u obližnju prodavnicu po prašak sa doskočicom „Sad kad se u prodavnici pojavim sa lopatom...“. I naravno do prodavnice je krenuo potpuno spreman gojzerice, gležnjevi ... sreća pa često puta planinarimo i imamo opremu za zimske uvjete.
Naravno uz prašak za pecivo je trebao i hljeb donijeti, ali vratio se samo sa praškom, hranom za mačka i narandžama. Kaže teta u prodavnici ga je blijedo gledala, jer svi ostali kupuju brašno, kvasac, i osnovne namirnice... Ha ha kako sam se samo ismijala, teta ne zna da mi baš volimo domaće kifle i domaća peciva, i stoga uvijek u kući imamo vreću brašna i teglicu kvasca....
I naravno kako se vratio bez hljeba, uslijedilo je ovo....



A zatim je uslijedila jedna jutarnja :)

Kako našu radnu sobu imam namjeru redekorirati  i reorganizirati  nedavno naletjeh na ovu veoma zanimljivu sličicu. Ovakav jedan slika/sto bi mi baš dobro došao za krojenje u našoj maloj radnoj sobi.

Nedavno sam naletjela i na zanimljive stvari kako možemo nešto reciklirati, pa su me se dojmile ove sličice...

Ovo je urađeno od pregorjelih staklenih sijalica, ma fantastično i baš dekorativno.

Zatim reciklaža PVC boca... Gornji dio PVC-a možete iskoristiti za ovakve stvarčice, baš je fora...

A donji dio PVC boce za ove prekrasne leptiriće koje je veoma lako izraditi zajedno sa djecom.

A evo vam i jedan šablon leptirića, i ako želite i vi sami možete pronaći veoma zanimljivih šablona leptira na netu...

 

I ovi slatki cvjetići na prozoru su napravljeni od dna PVC bočica.

 Evo  i načina kako upotrijebiti stare CD-ove i imati stalak za naušnice...

 

Ali iskreno ovaj stalak za naušnice mi je mnogo zanimljiviji od prethodnog.

Cekeruša me inspirirala da napišem i rekapitulaciju za prethodni mjesec, pa idemo:
-    U decembru sam započela rad na novom poslu, a u januaru je to postao i zvanično prvi mjesec mog rada
-    Drago mi je što sam svladala osnove rada novog posla i na ocjenjivanju našeg snalaženja i rada dobila 10 :) he he i što sam pronašla divne kolege
-    Također u januaru sam uživala sa svim divnim i nesebičnim ženama okupljenim oko Dar fondacije i oko Zimskog Dar Bazara na kom sam i učestvovala
-    Zatim tu su još započeli neki pregovori za handmade projekte(i nadam se da će to biti nešto baš super, ali o tome još ne želim da pišem)
-    Zaista sam uživala kao malo dijete u snijegu koji je još ranije pao na planinama
E sad ono što nisam uradila i stavljam ga i ovdje da mi bude samo podsjetnik da to moram i da više ne otežem, pa reći ću samo ZAVRŠNI RAD,  i zaista mi je žao što u ovom prethodnom mjesecu nisam imala i malo više vremena za moje handmade stvarčice.


Ali kako je februar mjesec u kojem se slavi ljubav evo još jedna sličica za koju ne treba nikakav opis :)