Šta sam radila posljednjih nekoliko mjeseci, zapravo godinu dana???? O Bože zar ima toliko...
Međutim, desile su se tolike promjene u mom malom svjetu, da se sve okrenulo naopačke i naglavačke.
Taman kad sam počela da budem aktivna u ovom imaginarnom web svijetu na poslu se desila promjena, postala sam team leader ureda u svojoj kompaniji. Dok sam se navikla i privikla na nove obaveze na poslu došlo je ljeto i godišnji odmori.
Eh onda novi projekat u životu jedan od najdražih i najljepših... ali malo kasnije o tome.
Od septembra prošle godine stan nisam pospremala haman nikako, radili su to drugi uglavnom.
Kuhanje je isto bilo na nuli. Ako mužek ili mame šta skuhaju dobro i jeste.
Posao je bio glavni, hobiji su bili sa strane, ali ne mogu reći da se nije radilo, nastajale su ogrlice narukvice i slično...
Hodala sam po planinama i izletištima kako bi bila sto više na svježem zraku, gradska dešavanja sam redovno zaobilazila.
“Shopping” se obavljao usputno i to baš kad se moralo.
Osim posla, spavala sam, izležavala se, šetala, čitala o onome što me baš tada zanimalo, jela šta se prohtije i samo rasla :) O da ne u visinu jer zaboga prestara sam za to, zapravo rastao je moj stomak i jedno malo biće u njemu :)
Zapravo tih devet mjeseci sam uzivala u svakom momentu uključujući i sve one čudne, ponekad nesnošljive i naporne dane. Učila sam se strpljivošću, učila da volim ono što je dio mene i što raste u meni, učila kako da se nosim sa nervozom i promjenama uzrokovanim mojim novim stanjem.
Otkrivala sam mnogo stvari u sebi za koje nisam znala ni da postoje, jedna od njih je sabur.
Pronasla sam jednostavnost u svakodnevnom životu.
Odlučila da sve stvari koje me nepotrebno nerviraju eliminiram iz svojih misli, i zaista mi je uspjelo.
Podsjećala se na prave prioritete i to koliko su sitne ljutnje nevažne i nebitne. I to koliko volim ljude koji su mi prijatelji (koje mogu zaista tako nazvati i oslonuti se na njih u svakom trenutku svog života), također naučila da mišljenja onih koji su mi nebitni su zaista samo to – nebitna.
Malo biće koje je raslo u meni me natjeralo da razmišljam o svemu tome, ono me naučilo da spoznam i drugačiju ljubav od one koju sam dosad naučila.
To malo biće danas ima 3.5 mjeseca i dalje me uči ljubavi i saburu, neprospavanu noć kupuje samo jednim osmijehom, a ja pravi bleso po tom pitanju...
Voljela bih da češće da pisem ali ne smijem ništa obećati, pored moje malene ljubavi, ponovo sam se vratila na posao, doduse moj posao se obavlja od kuće, ali opet je full time i obavezna sam ispoštovati sve zadate rokove, paziti na svoje čedo, iako imam nana servis, ali opet treba sve uskladiti. Tako da čim budem mogla pisat ću ponovo.
Eto tako, do narednog bloganja.
