RASTANCI...

Život nam je takav, uvijek jedni odlaze drugi dolaze ... Danas nisam baš posebno raspoložena, ispratila sam sestru (prijateljicu/kumu) na dalek put, i ko zna kad ćemo ponovo da se vidimo...
Odlazi sa suprugom da živi u drugoj državi, i sretna sam zbog toga, ali opet s druge strane sam tužna jer nema više naših dugotrajnih ispijanja kahve na terasama što gradskih kafića što naših privatnih terasa, balkona, bašti...  Nema više tako čestih viđanja, nema toga da kad krenem na posao ili s posla svratim do nje samo da vidim šta ima i šta taj dan radi, nema više toga da ona ide u šoping i navrati do mene da mi pokaže šta je to sve kupila... Nema ... Uh, ako nastavim ovako  nabrajati znam da neću moći zaustaviti suze... I ne želim da se sjećam šta to svega neće biti...
Ali želim da mislim na ono lijepo što smo provele zajedno a to su naši zajednički izlasci, naše prve ljubavi, naši strahovi vezani za studentski život i fakultetske dane, naša podrška jedna drugoj u ma kojoj životnoj situaciji, na naše sitne i drage tajne koje niko nikad saznati neće osim nas dvije i Onoga koji sve vidi i čuje...

 I zato držim crvenu mašnicu iznad svog compa da me uvijek nasmije kad je vidim i pomislim da joj je tamo gdje ide lijepo, jer pravi prijatelj ma gdje bio je upravo to PRAVI PRIJATELJ.
A zašto crvena mašna, nadam se da ćete skontati iz sljedećih slika:

U oktobru prošle godine znala sam da moja sestrica seli, i bila je veoma nervozna, pomalo tužna i šta sve ne... A ja, pa nisam se osjećala nimalo manje tužnom nego ona ali željela sam napraviti nešto po čemu će se sjećati da zauvijek ima prijatelja pored sebe....

Organizirala sam mali izlet pored rijeke u našem naselju... Pripremila sve i samo je pozvala da dođe... a kako nam je bilo neka to slike govore...

 Njena mašnica :))))

Sa muffinima, njami :D

 Jedna veoma brza djevojčica  prolaznica nam je umalo otela ove balone, ali dali smo joj slatkiše pa je odustala.

 Imale smo i jednu slatkicu koja je uživala na pikniku sa nama.

 I baš smo željele da napravimo ovakvu sliku :) Plava i crvena mašnica...

Portret za dugo sjećanje.... 

A da crvena mašnica, pa sve smo imale po jednu namjenski napravljenu za dugo sjećanje...
Naravno prolaznici su nas čudno gledali dok smo se smijale i uživale u našim razgovorima sjedeći na travi.
I za kraj jedna pjesma u kojoj se nas mnogo može naći....